|
|
| < | ožujak, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jao, opis bloga?!!!! Ma dajte. Ljepi je, lud je, zelen, nadam se. I tak.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Naj naj blogovi na cilome svitu:
Niki
sasawa gadura
rawr
IME: Dolores
NADIMAK: Doly, Dolls
ŽIVIM U: Splitu
DATUM I GODINA ROĐENJA: 14.1.1991.
LJUBAV: U sretnoj sam vezi. Sa svojim dragim Ivanom
HOBI: Skejtanje, surfanje internetom, šetnja Rexa, rolanje, čitanje...
KUĆNI LJUBIMCI: ribice Zara i Dorica, mačka Mimi, pas Rex
NAJBOLJA PRIJATELJICA: Niki, naravno, bff.
NAJDRAŽA BOJA: Zelena, siva, crna, roza...
SAD JOŠ MALO O MENI I MOM ŽIVOTU:
Zovem se Dolores. Imam 18 godina. Živim u Splitu. Imam stan u kojem živim sa najboljom prijateljicom Niki, mojim i njezinim dečkom. Sa dečkom sam dvije godine. Upoznali smo se na partyu. Skupa smo dvije godine. Moja najnajfrendica Niki preko mene i Ivana je upoznala svoju ljubav Domagoja. Oni su skupa skoro dvije godine. Volim skejtanje. To me veseli. Sviram električnu gitaru u bendu i pjevam. Bend činimo Niki i ja koje sviramo električnu gitaru i pjevao, Domagoj koi svira bas gitaru, Ivan koji svira bubnjeve i Mirta koja svira klavijature. Ide nam dobro. Bend ne postoji dugo. Još nema ni ime. Postoj kojih 10 dana. tako. To je otprilike to.
PRAVILA:
1. Obavezno čitajte postove.
U suprotnom ne odgovaram na komentare. osim ako ste mi već jednom komentirali post.
2. Na ovom blogu nikog, ama baš nikog nemate pravo vrijeđat
Mislim da je to pravilo jasno
3. Čiajte pravila
Ovo je jasno
4. Pročitaj pravila dvaput
Eh, dvaput
5. Nitko te e sili da dolaziš na moj blg, ako ga ne voliš ne idi na njega
Jasno?
6. U slučaju pasnosti pritisnite X
He, he...
7. Poštuj pravila
POŠTUJ IH!!!!
![=] Pictures, Images and Photos](http://i275.photobucket.com/albums/jj282/SierraSnow1234/skateboard.jpg)
Evo pišem post u povodu novog dizajna. Baš mi je cool!!!! Tnx na tome!!!!!!! Kod nas doma nema ničeg zabimljivog. Niki i Domagoj su se bili posvađali, a danas se drže za ručice i šeću po sobi!!! Baš je to slatko kooooooo ma ne znam ko štoooo.................. I da s Ivanom i menom nema baš nikakvih novosti. Osim šta aj hoću da imamo svatko svoju sobu, da Ivan i je budemo u jednoj i njih dvoje u drugoj. Ali ne znam baš... Mislim da se Niki neće složit!!!!!
MOLIM TE DAJ DA BUDE TAKO!!!! NIKIIIIIIIII!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Hmmmm.... Ponestalo nam je kikića. Bilo kuda kiki svuda!!!!! E da Niki i ja smo ih se neki da prežderale!!!! JAAKKOOOOO!!! ajde idem ja!!
To je nevjerojatno!! Svi ljudi misle da sam sretna. I savršena. Kad im pokušam reć da i ja imam problema kao i neki oni kažu: Zašto glumiš?? Ti si najsavršenija osoba na svijetu... Aha, baš... Ne nisam uopće nisam savršena. Živim svoj život svaki dan kao da je posljednji, to me čini sretnom, to mi miče onaj glupi ljuti izraz lica sa lica... Žudim nekome reći kako se stvarno osjećam ali ne mogu nisam toliko jaka, ja sam jedan čovjek na svijetu uz još njih milijardu... Više!!!
I onda ja sve to lijepo strpam u tekst za blog ili u neku pjesmu. Pa se osjećam dobro, bolje. Sad jedem Kiki bombone s Niki. Niki- Kiki, Kiki-Niki... Kako cool... Gledamo koji su bolji. Kupila sam sve vrste, po dva paketa... I sad se mi prežderavamo. Ivan i Domagoj nas gledaju i smiju se. UUUUuuuuuuuu!!!! Reklama za Kikiće!!!! Toooo!!! Kiki gumioza. Koje sam ja dijete. E a aj sam vama pokušala reć kako nisam savršena i onda se počnem zajebavat... Koji sam ja... arggghhhh... I hate my.... Nemam blage kaj mrzim.
Ovo je bilo usput jer dugo nisam pisala post. Ispričavam se zbog toga!!!
˝Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?
Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenog čovjeka. Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi ljudi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka.
Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni naša su braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek – svi pripadaju istoj obitelji kao, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti svoju djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijeka dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu.
(…)
Zemlja ne pripada čovjeku. Čovjek pripada zemlji. To dobro znamo. Sve je u međusobnoj vezi, kao što je obitelj sjedinjena krvlju. Sve je povezano. Nije čovjek tvorac tkanine života, već samo vlakno u njoj. Što uradi s tkanicom, čini i sa sobom.˝
Znate li tko je ovo napisao? Vjerojatno ne znate. To je napisao poglavica Seattle 1854. godine. Pisao je o onome što se sada događa u Americi. I ne samo tamo na cijelom svijetu je tako. Svi prodaju ono što im je Bog dao. Je l` Bog stvori čovjeka pa mu onda stvorio Zemlju da živi na njoj i prodaje je?!! Nije!! Stvorio je Zemlju, a zatim čovjeka na njoj da joj služi. Da je obrađuje i da živi od nje. A što smo mi napravili? Mi smo napravili polja nebodera, polja luksuznih kuća i betona. Ništa nije onako kako je Bog napravio. Sada zemlja služi nama da se rasipamo njome. Mislim da je svako zrno zemlje na ovome planetu vrjednije od zlata i milijuna dolara, eura i ne znam čega još nije. Trebali bismo biti sretni s ovime što imamo, a ne tražiti još. Trebali bismo sijati polja srećom. Ali ne, mi ih sijemo mržnjom. Neboderi su niknuli na mjestima koja je Bog odredio za pšenicu žito… Što nam vrijedi svo blago ovoga svijeta ako mi nismo sretni? Ako mi sijemo mržnju zbog novca i možda baš propuštamo najljepši trenutak u životu. Ali ne, nama je bitnije da imamo hrpu novaca i da se kupamo u njima. To što su nam djeca nesretna i što nije sve onako kako je Bog napravio i naredio nije bitno? Je, bitno je. Bitnije od svega. Molim vas da svoje mišljenje, točnije ono kako ste vi shvatili tekst, kako ste ga protumačili napišete u komentaru. Mislim na to da l` se slažete s mojim mišljenjem, ili imate neko svoje stajalište s kojeg gledate sve to. Mislim da bi to bilo sve za ovaj post. Dosta sam filozofirala.
28.2.2009.
Sinoć je bilo super!!!!! Sad je 11 sati. Probudili smo se prije 2 sata, mislim. Niki je prespavala kod Domagoja. Nadam se da se ne ljuti na mene jer sam je izbacila iz stana. Nadam se, jakooo se nadam. Ona se stvarno zna naljutit. Da vidimo, jučer sam kuhala nešto mljac!! Za prste polizat. Imali smo predjelo, glavno jelo i desert. Za predjelo sam napravila finu juhicu, za glavno jelo neke kotlete prelivene vrhnjem i sirom, pa zapečene u pećnici. Preko toga se stavi folija da sir ne bi zagoril. To sam gledala na Večeri za pet. Tad sam skupljala podatke za večeru. Za desert sam napravila palačinke sa sladoledom od čokolade i maline i s vrućim preljevom od šumskog voća. Dobra sam ja kuharica. Zbilja, sve je izgledalo savršeno, a tek okus!!!! Jao šta je bil dobar!!! Pohvalil me!!! Nakon toga gledali smo film, romantičnu komediju. P.S. I love you, već smo ju gledali u kinu, ali šta ima veze. Pa smo gledali Vicky Christina Barcelona, to smo gledali na Max Tv-u, pa smo gledali Samo preko nje mrtve. To je isto super film. I tako. Kasnije smo zaspali. U zagrljaju naravno. Ako se pitate kako mi dozvoli da pišem dok je on tu, lijepo. On nije tu!!!! Ponestalo je kave, a ja sam u pidžami pa je on otišao kupiti kavu i zajedno prošetati Rexa. Baš je drag, zar ne?!! Planiram ga pitati da se useli. Razgovarala sam o tome s Niki. Njoj to ne smeta. Ali onda je i ona rekla da će se Domagoj isto doselit. Da će ga pitat. Pa da, ako može Ivan može i Domagoj!! Imamo svaka svoju sobu i velike duple krevete, kako to ja volim zvat. Tako da imamo dovoljno mjesta u stanu. Stan je ionako prevelik za nas dvije same. Imamo dvije kupaonice, velike. Sa onim velikim kadama u koje stanu dvije osobe i još ima mjesta. One kutne, znate na šta mislim?! Evo ga!!! Čujem kako se otvaraju vrata!!!! U hodniku je. Sad ću ga pitat!!!!
MaLo KaSnIjE:
Ona njegova kava pretvorila se u kekse, čokolade, bombone, sladoled, špagete, kavu, šećer… Pitala sam ga!!!! USELIT ĆE SE!!!! Ja sam tako počela skakat da su me susjedi zvali dal je to potres kod mene.
Javila sam i Niki naravno. I Domagoj je rekao da oće!!!! Bit ćemo jedna velika luda obitelj!!!!! Idem pomoć Ivanu da se spakira. On živi u stanu s Domagojem. Tako ga je Niki i upoznala. Oni će za mjesec dana također hodat dvije godine. To mi je simpa. Dvije prekrasne godine s Ivanom!!! Jao, nitko ne zna koliko je mene ustvari strah te veze. Mislim sad će se još i uselit k meni. A što ako jedan dan nađe neku ljepšu i bolju od mene, pa me ostavi?!!! Onda ću ja patit. Jakkkkooooooo!!! Idemo do njega. Moraju se spakirat. Ajde javim se možda navečer. Usput ja ovo pišem u Wordu tako da…
NaVeČeR:
Sad idemo spavat. Sve njegove stvari su tu. Domagojeve isto. Sve smo lijepo pospremili i sad uživamo!!! Gledamo nešto, nemam blage šta. Dečki su birali. Nešto iz videoteke. Nije triler, nije horor, nije akcija Odabrali su romantičnu komediju. Oni su odabrali romantičnu komediju zove se Kako ukrasti nevjestu, a nakon toga gledamo Mamin novi frajer. Baš me zanima kakvi su to filmovi. Evo film počinje!!!! Mimi ga isto gleda. Sjedi tu na meni ja je mazim i gledam i pišem i brišem i odo ja…
1.3.2009.
UjUtRo:
Evo, rano ujutro je. JA sam već obavila svoje paradiranje po kući u debelim čarapama, čupavim, rozim papučama i onom raščupanom, narančastom kosom. U pidžamici punoj djeteline s četri lista i naravno malom ovčicom na sredini. Sad ispijam svoju jutarnju kavicu. Da l' sam spomenula da je 6 sati ujutro?!! Isuse, ovi moji će se probudit za 2 ili 3 sata!!! A šta bi ja trebala do tad?!! Barem je Mimi budna. Nahranila sam ih. Sve po redu. Da vidimo, nedavno nam je na pamet pala ideja da imamo svoj bend!!! Još ne znamo kako će se zvat ali znam da nam fali svirača!!!! Ja i Niki znamo svirat električnu i bas gitaru, Tako da ćemo mi svirat električnu, Domagoj će bas, Ivan će bubnjeve. Fale nam klavijature. To je to. Ako se pitate tko će pjevat, Niki i ja!!! Meni zvuči ne moguće. Znam ja pjevat i htjela sam otići na Hrvatska traži zvijezdu, ali sam odustala. Jer se ne mogu zamislit kako pjevam ispred onih pa mi na kraju reču da nemam blage o pjevanju. Niki isto ima predivan glas. Mi ćemo i pisat pjesme. Ja već imam neke. Sama ih pišem kad mi je dosadno. I tako. Sjećam se da smo Niki, ja i par prijateljica iz škole kad smo imale 8 ili 9 godina imale svoj bend. Znam još da sam ja svirala bubnjeve. Bubnjevi su nam bile stare zdjele. Palice su mi bile dvije drvene kuhače (žlice). Niki je svirala na o onim bocama. Napunile smo ih vodom i onda je lupala štapićem po njima. Imale smo još šuškalice, činele, mislim da je to sve. Šuškalice su bile obične plastične boce napunjene pijeskom, a činele su bila dva poklopca od mojih zdjela koje su služile k'o bubnjevi. Imale smo super pjesme k'o šta je tema iz vatrogasca Sema. To nam je bila najdraža. Vatrogasac Sem sad ima drukčiju uvodnu pjesmicu. Idem ja probudit Ivana da se odemo skejtat i malo prošetat s Rexom.
KAsNiJe:
Došli smo iz šetnje i sa kratkog skejtanja!!!! Našli smo curu koja zna svirat klavijature. I ona traži bend. Zove se Mirta. Javila mi se na MSN. Čula je to od jednog našeg frenda kojeg smo pitali da l' zna slučajno nekog 'ko zna svirat klavijature. Rekal je za ne zna. Ali se onda sjetil pa je toj curi dal moj MSN da mi se javi, da se mi to dogovorimo. Niki i Domagoj se još nisu probudili. Spavalice jedne. Ivan radi doručak. Ne znam šta radi ali fino miriši. Mene je potjeral iz kuhinje da ne vidim. Rekal je da je to iznenađenje. Njegov specijalitet i da će on i kuhat ručak. Ono malo mače mi se mota oko nogu. Baš mi je slatka!!! Isuse kako je Ivan sladak s pregačom!
!! Jao mislim da je skužil da ga špijuniram!!!! Da je. I jakoooo je ljut!!! Šta ću kad sam takva, velika i znatiželjna. Počinjem bit napeta!!!!!! Jao koji miris. Niki se probudila i čudno me gleda. Mislim šta bi te vi rekli da svoju cimericu vidite kako sjedi na WC školjki i piše na laptop, a zatim vam veselo reče ˝Dobro jutro˝
. E pa to se i dogodilo. Ja sam joj brzo objasnila zašto sjedim na WC školjki i pišem. Naravno ne smijem u hodnik jer nema vrata. Ima samo onako da izgleda koda su tu bila vrata i dva mala otvora u zidu kao prozori. U otvorima stoji cvijeće. A u drugi hodnik kod ulaznih vrata me nije htjel ostavit jer vrata prema kuhinji, blagovaonici i dnevnoj sobi imaju staklo. Tako da mi je rekal da izaberem prostoriju u kojoj želim bit, i ja sam naravno izabrala WC. Niki sad pere zube. Pridružila mi se u kampiranju u WC-u. A da stvar bude bolja pridružil nam se i Domagoj. Kad je on ušal ja sam ležala u kadi i pisala, a Niki je sjedila na WC školjki. On se počel valjat po podu od smijeha, to nama nije smetalo. Samo smo nastavile blebetat. Pa je Domagoj onda ušal u kuhinju i zatekal Ivana sa kuhačom u ruci, pregačom oko vrata i onom glupom kuharskom kapicom na glavi. Pa se Domagoj još malo smijal njemu i njegovom izrazu na licu. Onda mu je pokazal nas. Pa su se malo skupa smijali nama. Točnije pa se sad skupa smiju nama, pa se mi smijemo Ivanu i Domagojevoj frizuri. Pa je susjeda popizdila i nazvala da se smirimo mi glupa dječurlija. Kod nas nikad nije dosadno. Ivan je otrčal u kuhinju da mu ne bi zagorilo to njegovo fenomenalno jelo, a Domagoj se pridružil nama u kupaonici. Pere zube. Zove nas. Gotovo je, jelo je gotovo!!!!! Definitivno se javim kad ga pojedem!!! 
NaKoN ŠtO SaM PoJeLa To NeStO KaKo GoD dA sE tO zVaLo:
Bilo je fino. Iako nemam pojma šta sam jela. Vidila sam nešto ispred sebe ali nisam imala pojma što je to bilo. Kad smo ga pitali što je to nije nam htjel odgovorit!! Ali moram priznat bilo je vraški dobro!!! Čestitke kuharu!!! Već je počel kuhat ručak. Sad sjedim na kauču u dnevnom boravku, Niki i Domagoj isto. Nije nas potjeral!!! Počinje mi se jakkkkooo sviđat to šta žive s nama!!! Idemo se skejtat! Niki i ja. Dečki kuhaju. Iskreno, jakkkkooo me zanima kako će to izgledat!! Idemo mi. Javit ću se kasnije. Naravno, moram se javit kasnije. Isuse kako je dobro imat blog. Niki će me zaklat!!!!!!!! Odo ja!!
PuNo KaSnIjE:
Puno kasnije nakon skejtanja, ručka, kavice u kafiću i šetnje Rexa.
Sad sam mirna. Ukopala sam se u fotelju i ne mičem se dok ne završim pisat. Domagoja i Ivana zaintrigiralo je kuhanje i nakon svega što su danas skuhali hoće napravit kolač. Niki i ja smo se srušile od smijeha kad su nam rekli. Ponovo je zvala susjeda. Rekla je da ako još jednom čuje smijeh iz našeg stana zove policiju. Mislim da je mislila da ako se još jednom počnemo valjat od smijeha zove policiju. Ali nije bitno. Ivan je opet skuhal nešto famozno ( opet nismo znale što je to, čini mi se da nisu znali ni oni ali nema veze). Bilo je krumpira. To smo pogodile. A ovo drugo vjerovali vi ili ne bilo je pohano meso iako to uopće nije tako izgledalo. Više je izgledalo k'o, ovaj, hmmmm…. Ne znam, nema riječi s kojom se to može opisat. Svejedno. Bilo je fino. Za kolač barem znamo koji je. Čupavci!!!! Peć će čupavce. A pošto ih ja obožavam moć ću pravilno osudit. Jao, nemam pojma o čemu da pišem. Već sam tako puno napisala otkad imam blog. Niki je čak rekla da je živciram. Ona je na Internetu. I ona sad ima blog. Adresa je: skate-and-music.blog.hr. Mislim da ću sad malo igrat monopoli sa ovim mojim cimerima. Jao ja ću bit zeleni čovječuljak!! NEEEEEEEEEEE!!!!!!!!!!!!!! Ubit ću Domagoja ( nisam ga ubila, samo sam ga ugrizla, rekal je da boli)!!!!! Dal mi je žutog. Njega isto volim. Sorry Domić ( tako ga zovem kad nešto skrivim u vezi s njim, pa čak i kad on ne zna šta sam ja to skrivila, uz to još stavim onaj nevini pogled pa ni ne skuži, tj. Kad skuži ne okrivi mene jer ga ja samo nevino pogledam i rečem: Nisam ja Domić, ne kuži da ga zovem Domić samo kad nešto skrivim jer to često upotrebljavam, ups)!!!
NaVeČeR:
Gledali smo Farmu. Ja sam tako htjela, pa je tako i bilo. Naučila sam Niki svoju strategiju zvanu Nisam ja!!! To samo napravile i danas kad nas je Ivan optužil da smo mu pojele kolač, točnije njegov dio kolača. Zbilja je bil dobar. Kasnije kad se biskvit ispekal i ohladil svi zajedno smo ga močili u čokoladu i kokos. Niki i ja smo bile na kokosu, a dečki na čokoladi. Svaka im čast zbilja je bil savršen, bolji nego kad ga ja radim (ovo pišem pod prisilom jer je Ivan došal, a idem mu na nerve. Cijeli dan šetam po kući s laptopom). Lakkkkkku vam noć!!!!
2.3.2009.
PoPoDnE:
Evo javljam se. Danas imam jako ispunjen dan. Imala sam malo vremena za Internet pa sam otišla i javila se. Ali tu nisam stigla do sad. Danas smo odlučili da svatko ima sam sat vremena da bude sam i napravi ono što mora, a ostatak dana smo svi skupa. JA sam se ustala na 6 sati ujutro kako bi se mogla istuširat i oprat kosu. Pa sam kasnije malo na Internet i sad sam uhvatila vremena za pisat jer imamo pola sata slobodno. Da se odmorimo jedni od drugih. Pišem jako brzo k'o i uvijek da mogu napisat čim više danas. Da vidimo do sad smo kuhali kavu, radili doručak, pa smo išli van na ručak i sad idemo na pizzu i nakon toga malo van. Mislim u neki kafić ili klub vidit ćemo. Možda se nađemo s Mirtom. Mi smo za, ali dečki nisu. Idem ja. Još nije prošlo pola sata, ali eto moram ići pa-pa!!!PA- PAAA!!!
javljam se samo u prolazu. Malo gledam čega ia novog i tako. Ajd odo ja. Žurim.
Moj prvi post na ovom blogu. Odlučila sam napraviti blog. Onako bez veze samo da malo pišem. Dakle danas će biti dvije godine da smo ja i Ivan prohodali. Ponosim se time. Ja ću pripremiti večeru, pa će zajedno i prespavat kod mene. Jedva čekam!!!!!! Sjedim u kuhinji, za šankom i pišem, pišem. Prije pola sata sam napravila sve, točnije prije pola sata sam završila sa svim. Osim sa kuhanjem. To ću počet kasnije. Očistila sam stan, otišla kupiti sve što mi treba za večeras... I odlučila napravit blog. Sve ga moje prijateljice imaju, a ja ne, pa evo cure imam ga. Bog blagoslovio ovu moju kuhinju. Ako vec niste primjetili ja živim sama u stanu. Ne potpuno sama, imamo mačkicu. Zove se Mimi. Nije potpuno mala, onako, ni mala ni velika. I da naravno moja prijateljica Niki. To je zajednički stan. Ona živi sa mnom, ili ja s njom, nisam sigurna. Živimo skupa. maca je zajednička. Imamo i ribice. Zovu se Zara i Dorica, I naravno naš mali zlatni retriver Rex. On je naš povod da izađemo van kad se ukopamo u fotelje i gledamo telku ili nešto takvo. Onda se moramo pokrenut. Još je beba. Ponekad ga damo mojim ili njezinim roditeljima da ga pričuvaju. To je obično kad nas nema. Kad smo vani u parku sa prijateljima ili tako nešto. mislim da ću otići van s Rexom. Ili se idem skejtat. ma idem krug oko parka, malo do kaića.Niki je sigurno tamo. Ispija kavicu sa svojim dragim Domagojem. Ništa Rex je već postao nervozan i naporan. Moram još nahranit Zaru i Doricu, Mimi dat vode i malo hrane za svaki slučaj. A onda sam sva Rexova. Ivan zove!!!! Idem ja!!!
Ćaoss!!
